| |
|
| |
|
| |
Petak, 12. 10. 2007. |
|
| |
Astralis Retro
|
| Otpuhivanje trancijanerske prašine |
| |
| |
|
|
Količina podignute prašine (KPP):
79% |
| |
| |
Piše: Mišo
Naš poznati domaći glazbeni proizvod: "Astralis" (Ludvig i Go Cut), ovaj je petak u zagrebačkom klubu Best za vas i nas pripremio retro izdanje kojeg smo posjetili u ime onih nekih dobrih dana za koje svi pričaju kako su negdje daleko iza nas. Ulaz je bio dopušten samo onima koji su prema našem zakonu punoljetni pa se ovaj puta nitko nije požalio na mlade snage hrvatske parti scene. Cijena upada: prihvatljiva i poštena. Dakle: Astralis Retro u 2007.
Poslije dobrog partija (jer loše pokušavamo izbjeći...), a pogotovo nakon par dana amnezije koja nakon takvog obično slijedi, čovjek događanja teškom mukom ipak nekako posloži u kratkotrajni film. No na osnovu njega nakon toga napisati o proživljenom i kakvu recenziju - nije baš tako jednostavno... Pogotovo kada dva-tri dana kasnije shvatite kako je sve ono ugodno što ste tamo doživjeli prekriveno neugodnim osjećajem hladne kiše na svojoj glavi i ramenima, a koja nas, blago rečeno, nije zaobišla. Naime, iako sam parti nije bio open-air, treba do njega doći.
U današnje vrijeme ipak je više onih koji sustavno pljuju po partijima od onih drugih koji se na njima unatoč svemu pojavljuju. Mi smo negdje u sredini: ponekad kritiziramo, ali često se pojavljujemo. Volimo to, što da vam drugo kažemo? I za ovaj smo Astralis ostavili kritike negdje daleko iza sebe, te naoružani dobrom voljom i bez ikakvih prevelikih očekivanja odlučili provesti dobru noć. I ništa nam nije stajalo na putu. Možda sve oko nas i nije tako idealno, možda naša scena nije na najboljem nivou, ali za nas obične smrtnike, koji ne tražimo ništa više nego samo dobar parti i, naravno, dobar provod - Astralis je više nego logičan odabir. Pričati više o gospodi iz Astralisa ovdje je sasvim nepotrebno, jer tko još nije čuo za njih (?). Velike im pohvale šaljemo i ovim putem, jer nisu nas ni ovaj puta iznevjerili...
Kako već rekosmo, za dobar jesenski štih pobrinula se kiša, koja osim što nas je dobro smočila (jer tko to još danas nosi kišobrane), omela je već pomalo redovita okupljanja u bližoj okolini Besta. Nešto poslije ponoći, u dobrom, starom i veselom društvu uplovili smo uz pozitivne vibracije hitova iz dobrih, starih i itekako veselih vremena. Kad vas na početku takvog partija očara prekrasna plavuša sa osmijehom i fotoaparatom (ili mobitelom?...) u ruci a u pozadini Underworld izvuče široki osmijeh na licu, onda ništa ne kreće po zlu. Ovu retro predstavu upotpunio je i popriličan broj štovatelja i ljubitelja prošlosti i sadašnjosti a mnogi od njih su zasigurno otplovili u elektronskom vremeplovu u svoju partijanersku prošlost, no nisu htjeli propustili podsjećanje na stare dane (pohvaljujemo! – mada, moglo vas je biti i više). Ipak, u svakom slučaju mislim da je svatko tko je došao imao razloga biti tamo i pronašao je svoj način provođenja vremena. Plesni prostor bio je veći dio vremena bio dobro popunjen, a do jutra su već po starom običaju ostali samo oni najuporniji koje je samo energija starih hitova mogla održati na nogama. Mora se ipak priznati da je većinu vremena ekipa provela u pokretu dok su oni koji uglavnom stoje sa strane postali brojniji tek pred jutro. Ekipa iza gramofona održavala je parti u dobroj i brzoj atmosferi: čuli smo svega i svačeg, od hitova nezaboravnog Astral Projectiona, pa preko brojnih drugih starih ritmova prepoznatljivog sazvučja koje su Astralisovci izvukli iz bakinog ormara i otpuhali prašinu, sve do svečanog ukazanja Dogme 3000 u punom sastavu sa svojim live-actom što je, priznat ćete, atrakcija za sebe.
Unatoč tome što povremeno sanjamo o nekim starim umjetnicima elektronske glazbe koji bi nas počastili nečim posebnim, ovo izdanje Astralisa ipak nam budi nadu u dobru i zanimljivu jesen na zagrebačkoj sceni. Ocijenit ćemo i ovaj parti dobrom ocjenom, zasigurno ga nećemo pamtiti po ničem posebnom, osim možda po onoj plavuši s početka i po tome što je bilo mudro "nabaviti" kišobran pred samo jutro.
I dok iz dana u dan čekamo kad će netko konačno pozvati Laurenta Garniera negdje u našu blizinu, pa da konačno jedan parti proglasimo i "umjetničkim" u glazbenom i organizacijskom smislu, moramo biti zadovoljni sa onim što nam je ponuđeno. Valjda bi onda imali i pravog materijala za dobru recenziju i pravu umjetničku priču. Iskreno smo priželjkivali da će ovaj Astralis izvući više nekih starih lica, ali sve u svemu na kraju nam je bilo za solidnu četvorku. I dok svaki puta kad iznova pogledamo live snimku "Underworlda" sa rave-a u Brightonu 2000. godine postaje jasno kako su ta dobra stara vremena daleko iza, upravo ovakvi partiji poput Astralisovog Retroa vraćaju nadu kako stari dani nisu mrtvi, a nova je zora možda ipak pred nama. Na kraju nam samo preostaje pozvati sve one uspavane da se probude i da se pojave, jer čeka nas vjerojatno zanimljiva jesen u Zagrebu.
|
|
| |
|
Do sada 3282 pogleda,
45
glasača, s prosječnom ocjenom: 8,07
|
| |
|
|
